Ponekad želim zaboraviti na sve,želim samo sanjati i ne misliti na probleme. Prije nekoliko mjeseci u moj život je ušla jedna osoba, koja mi je postala jako dobra prija.Stvarno sam samu sebe uvjerila da je odlična i da ćemo bit super prijateljice, ali taman kad me najviše očarala sve je palo u vodu. Prvo me nazvala jedna druga osoba i rekla da se maknem od nje. Onda sam saznala neke stvari iz njene prošlosti i njenome životu, koje prije nisam znala. To je bilo dovoljno da zaboravim sve ono dobro što sam mislila o njoj. Jučer navećer našla sam se s njom i osobom koja me na neki način makla od nje. Imali smo dvi opcije: prva je bila popričat i sve sredit kao da se ništa nije dogodilo, a druga je bila posvađat se na mrtvo ime i završit prijateljstvo. Kad sam je vidila odma san znala sve. Ja nju jednostavno ne mogu pustit u život. Njeno ponašanje tijekom rasprave bilo je čudno i djetinjasto. Možda se prestrašila, možda nije dobar govornik u svađama, ne znam zašto. Znam samo da je prijateljstvo gotovo.
Kako brzo sve što nas je činilo sretnima padne u vodu. I ruža je isto lijepa dok ne izgubi miris i ne uvene.
Ljudi su čudna biljka. Svi reagiramo drugačije. Pokušavam shvatit zašto večina njih laže o sebi i srami se svoje prošlosti. I ja sam radila gluposti iz prošlosti, ali ih ne skrivam, jer to su sve bile moje odluke. Zašto onda ona nije mogla priznati svoje pogreške???!



Nema komentara:
Objavi komentar